Sistem pari-mutuel (od francuskog pari mutuel, što znači „uzajamne opklade“) jeste sistem klađenja u kojem se sve uplaćene opklade prikupljaju u zajednički fond, a dobici se raspodeljuju iz tog fonda nakon odbitka provizije organizatora.
Glavne karakteristike sistema pari-mutuel:
Zajednički fond za klađenje:
- Sve opklade koje kladioci uplate na određeni događaj objedinjuju se u jedan fond.
- Novac iz fonda zatim se raspodeljuje među dobitnicima srazmerno njihovim ulozima.
Nema fiksnih kvota:
- Za razliku od tradicionalnog klađenja kod kladionica, kvote nisu unapred utvrđene.
- Kvote se dinamički izračunavaju na osnovu ukupno uplaćenog iznosa i njegove raspodele po ishodima.
Odbitak provizije:
- Organizator (na primer, hipodrom) zadržava procenat ukupnog fonda kao proviziju (obično između 10% i 20%).
- Preostali fond se deli među dobitnim kladiocima.
Dinamičke isplate:
- Isplata zavisi od toga koliko je novca uplaćeno na dobitni ishod.
- Ako je velika količina novca uplaćena na dobitni ishod, isplata po jedinici uloga biće manja, i obrnuto.
Primer funkcionisanja sistema:
- Pretpostavimo da ukupan fond opklada iznosi €10.000.
- Organizator zadržava proviziju od 10%, tako da u fondu ostaje €9.000.
- Kladioci su uplatili sledeće:
- €5.000 na Konja A,
- €3.000 na Konja B,
- €2.000 na Konja C.
- Ako pobedi Konj C, isplate se raspodeljuju među kladiocima koji su uplatili na njega:
- Preostali fond: €9.000.
- Iznos uplaćen na Konja C: €2.000.
- Dobitna kvota: €9.000 / €2.000 = 4,5.
- Kladiocu koji je uplatio €100 na Konja C biće isplaćeno: €100 × 4,5 = €450.
Prednosti sistema pari-mutuel:
- Nema rizika za organizatora: Organizator prikuplja samo proviziju.
- Pravedna raspodela: Dobici se raspodeljuju na osnovu stvarne potražnje kladilaca.
Gde se koristi?
- Najčešće u konjskim i trkama hrtova.
- Ponekad se primenjuje na sportsko klađenje i lutrije.
Ovaj sistem je manje popularan u tradicionalnom sportskom klađenju, gde se preferiraju fiksne kvote, ali ostaje relevantan u kockanju povezanom sa takmičenjima životinja.