Sistem uzajamnog klađenja je sistem klađenja u kojem se svi uplaćeni ulozi objedinjuju u zajednički fond, a dobici dobitnika isplaćuju iz tog fonda nakon odbitka provizije organizatora.
Glavne karakteristike sistema uzajamnog klađenja:
Zajednički fond:
- Svi ulozi kladilaca na određeni događaj objedinjuju se u jedinstveni fond.
- Novac iz fonda zatim se raspodeljuje dobitnicima proporcionalno njihovim ulozima.
Nema fiksnih kvota:
- Za razliku od tradicionalnog klađenja kod bukmejkera, kvote nisu unapred utvrđene.
- Kvote se dinamički izračunavaju na osnovu ukupno uloženog iznosa i njegove raspodele među ishodima.
Odbitak provizije:
- Organizator (na primer, hipodrom) zadržava procenat ukupnog fonda kao proviziju (obično između 10 % i 20 %).
- Preostali fond deli se među kladiocima dobitnicima.
Dinamične isplate:
- Isplata zavisi od iznosa uloženog na dobitni ishod.
- Ako je veliki iznos novca uložen na dobitni ishod, isplata po jedinici uloga biće manja, i obrnuto.
Primer funkcionisanja sistema:
- Pretpostavimo da ukupan fond iznosi 10 000 €.
- Organizator zadržava proviziju od 10 %, tako da u fondu ostaje 9 000 €.
- Kladioci su uložili na sledeći način:
- 5 000 € na konja A,
- 3 000 € na konja B,
- 2 000 € na konja C.
- Ako konj C pobedi, isplate se raspodeljuju među kladiocima koji su uložili na njega:
- Preostali fond: 9 000 €.
- Iznos uložen na konja C: 2 000 €.
- Dobitna kvota: 9 000 € / 2 000 € = 4,5.
- Kladiocu koji je uložio 100 € na konja C biće isplaćeno: 100 € × 4,5 = 450 €.
Prednosti sistema uzajamnog klađenja:
- Nema rizika za organizatora: Organizator zadržava samo proviziju.
- Pravedna raspodela: Dobici se raspodeljuju u skladu sa stvarnom tražnjom kladilaca.
Gde se koristi?
- Pre svega u konjskim trkama i trkama hrtova.
- Ponekad se primenjuje na sportsko klađenje i lutrije.
Ovaj sistem je manje popularan u tradicionalnom sportskom klađenju, gde se preferiraju fiksne kvote, ali je i dalje relevantan u igrama na sreću povezanim sa takmičenjima životinja.